Kao
i obično i ovoga puta knjiga kasni, ali sad je zaista u štampariji
i čeka na svoj red, tako da bih Vas podsetio da još desetak dana
ovu epohalnu zbirku priča možete naručiti u pretplati po
izvanrednoj ceni od 350 dinara +PTT troškovi!
Sve
informacije o pretplati možete dobiti na mejl:
udruzenjeiknera@gmail.com
i
na telefon: 060 5996995 (Milica Joksimović)
Uplata
se vrši na račun
IK Nera, 220-133197-44 ProCredit Bank
A
evo i jedne priče iz ove zbirke:
SRCE VATRE
Tog dana
do hrama spustićeš se. Pomolićeš se
osluškujući lagano zujanje i pod obogaljenim stopalima podrhtavanje
tla osetićeš.
Bacićeš pogled na Srce
Vatre, čudesni predmet što vekovima prirodi prkosi. Mehanizam
jedinstveni što ga uoči haosa ruka drevnog majstora napravi.
Srce Vatre - jedno
jedino.
Vrh nedostajućeg prsta
zasvrbeće te, a u misli uspomene prohujalih dana će doći. Sećanja
na potragu ophrvaće te snažno, a srce će ti se iz grudi otimati.
Ludi snovi mladosti. Videćeš još jednom divljinu onakvom kakva
beše pre no što si je ukrotio. Svet ćeš opet kroz led ugledati i
ponovo će se crno nebo nad tobom nadviti. Začućeš jezivo hujanje
vetra kroz razorene gradove i setićeš se užasa. Zaboravljene slike
snega, vatre i krvi vratićeš. Ubijanje, lutanje i umiranje. Tog
trenutka herojstvo i svoje sunarodnike mrzećeš, ali jedno će ti se
više od svega gaditi. Zamrzećeš sebe.
Bejaste satrveni naletima
pljačkaša, zimom i glađu. Tiho umiranje svog naroda nisi više
gledati mogao i sedmorica odvažnih prema Atrogradu krenuste. Samo
ti, odlučnost tvoja i surovost zverska, kroz pustaru ledenu
provedoše vas.
Ramiza često u snovima
vidiš, nije li tako? I dan danas osetiš na šakama toplotu njegovih
creva. Na šakama kojima si risa što ga je razderao zadavio. Adnan
ostade da se smrzne u divljini, uplašen i sam, a ti bez milosti
krenu dalje. Medvedu koji ga je zgrabio prekasno si lobanju razbio.
Smrvljene kosti Adnana nisu više nositi mogle.
Namernici što ih usput
pobiste tek su prikaze senovite koje onostran snova navraćaju, ali
najgore beše ono što počiniste u Atrogradu. Uđoste polumrtvi i
primiše vas kao braću. Čim uskrsnuste, svojim rukama starca što
vas izleči zakla. Za taoca sveštenika uze što blagosiljao vas je.
Ukradoste im proleće. Oteste im Srce Vatre, pa ga kroz sneg i led
ovamo dovukoste.
Srce Vatre - jedno
jedino.
Samo dvojica se
vratiste. Samo ti ćeš doživeti poslednji dan.
Nijednom misli vam
ne potamnehu zbog zla što počiniste. Verovali ste u Srce Vatre koje
zemlju toplinom natapalo je i pouzdaste se u večito proleće što
vas postojano grejaše. Usevi bogato rađahu i glad zaboraviste.
Posvetiste se graditeljstvu. Podigoste čvrste domove i moćne
bedeme. Razbojnici i zveri strahovaše od vaše moći.
I godine prolaziše.
Kroz veče pred jutro u
kome ćeš mir spoznati provejavaće pahulje. Senoviti tepih
šuštavog lišća po kome kestenje skupljaš progutaće mrak, a
tmina će izjesti zidine što danas stameno stoje. Teškim koracima
premerićeš dvorište i nahranićeš pseto, a onda ćeš u kuću
ući. Kraj kolevke ženu videćeš i dete joj uz skute. Čućeš gde
tiho čedu uspavanku peva. Tek podočnjaci duboko urezani i suze što
poput bisera lice joj krase, govoriće da ti nikad nije oprošteno.
Znaćeš da su krivi što ti više nisi ti. Tvoja sreća i tvoje
prokletstvo. Oni, baš oni, vrelo će svih tvojih slabosti postati.
Iste noći
tutanj bubnjeva ravno će pod grudnu kost udarati.
Upleten u tamu, potmuo i strašan. Pulsiraće u srži i sa razdirućim
strahom će te upoznati.
Pokrete u šumi
naziraćeš i osećaje da skriješ pokušaćeš. Uzalud, uzalud.
Verovaćeš da još nade ima i mahnito za hrabrošću posezaćeš,
ali nećeš dohvatiti.
Ni trenuti vascele noći
nećeš.
Zora će svanuti rujna,
kao krvlju orošena. Posegnućeš za oružjem, ali drhtava će ruka
biti. Naslutićeš ludilo što razara. Zaškripaće drvo i zazvečati
čelik.
Okrenućeš se
voljenima i nasmešićeš se uplakanim licima. Pomazićeš decu,
zagrliti ženu, izaći pred kuću i zaurlaćeš poput zveri.
Osvrnućeš se zatim i pogledom upiti to tužno uporište. Svoju
sreću i svoje prokletstvo. Tada ćeš prvi put u životu zaplakati.
Stežući držak
oružja poći ćeš na bedeme i uradićeš što raditi moraš. Užas
ćeš, po prvi put u životu, kroz krvavu zoru nazreti. Videćeš ih
gde dolaze kao plima. Slušaćeš vrištanje probodenih, gledaćeš
smrt satrvenih, ali neće se zaustaviti. Neće stati. Gaziće preko
leševa da uzmu ono što si im oteo, baš kao što si i ti gazio
nekada. Plamen što ih žive proždire zaslepiće te, ali oni neće
stati. Neće se zaustaviti .
Zbog Srca Vatre, zbog
večitog proleća, zbog opstanka.
Ubijaćeš
besomučno i po prvi put žalićeš nad mrtvim neprijateljem.
Ubijaćeš sve dok ne budeš ubijen i sam.
Nedugo potom više te
neće biti. Kao da te nikad nije bilo, kao da nisi ni postojao. Neće
te više brinuti krov što prokišnjava, ni bolesna žena. Neće te
više buditi kašalj deteta pred zoru, niti ćeš sumnjičavo
odmicati zavesu kada pseto zalaje u ponoć.
Jer, samo dvojica se
vratiste i za sobom ostaviste sneg, vatru i krv.
U tome trenu, kroz vatru
i smrt, shvatićeš da lažna beše legenda o čaroliji koja niotkud
prolećem zemlju napaja. Svih svojih vekova, od samog svog postanja
Srce Vatre se hranilo krvlju onih što za njime žuđaše. Krvlju
onih koji se na njemu ogrejaše.
Srce Vatre - jedno
jedino.
Poslednjeg dana i po
tebe će doći
Još jednom ćeš pogled
baciti na svoje beživotno telo. Videćeš ljude u čeliku gde
prelivaju se preko zidina i poslednji uzdah svog naroda začućeš.
Posmatraćeš gde čereče decu, siluju žene i poslednji pogled tvoj
sagoreće u vatri što proždire svet koji si znao. Videćeš vatru,
sneg i krv, a Srce Vatre otići će sa njima.
Ali ne boj se, neće
boleti.
Neće ništa boleti.